Domaći kajmak se još uvijek dobija od mlijeka domaćih životinja, ali otkud kajmak u bijelom boru? E, to je već tema za dobru priču. Ljiljana Pirolić je pronašla prizvođača, probala kajmak i zabilježila sljedeće…

Rođeni sam Travničanin, ali trenutno živim i radim u Bugojnu“, kaže Sanel na početku našeg razgovora i dodaje, da se u slobodno vrijeme bavi inovacijama. „Početkom 2005. godine, došao sam na jednu fantastičnu ideju. Te godine u našoj zemlji je bio veliki haos, bruceloza je vladala Bosnom i Hercegovinom. Kod seljaka je ostala velika količina ovčijeg sira, što je njihov osnovni proizvod od kojeg žive. Predložio sam da te velike količine ovčijeg sira termički obradimo i pretvorimo u jednu vrstu namaza, ili ako hoćete  – kajmaka.“

 I spašavajući tako seljake od propasti, pretvarajući sir u kajmak, Sanel je shvatio da bi se i u normalnim okolnostima, od ovčijeg mlijeka mogao napraviti jedan sasvim nov proizvod, ovčiji kajmak. „Prijavio sam moj pronalazak, zajedno sa postupkom, Institutu za intelektualno vlasništvo BiH i naravno, nije to išlo baš tako brzo, ni sasvim glatko. Radio sam na mom pronalasku skoro tri godine“, kaže Sanel i naglašava kako je tek nedavno dobio ‘papir’ za priznanje patenta.

Malo jabuke, malo kruške, malo jagoda… 

Kao laik, pitam šta je to moglo da traje tako dugo. „To je bilo jedno vrlo zahtjevno istraživanje u kojem sam ispitivao mikro-biološku stabilnost kajmaka i različite vrste okusa. Došao sam do saznanja da se ovčiji kajmak može homogenizirati, i da se može praviti sa raznim okusima. Naprimjer, može mu se dodati povrće kao što je crni ili bijeli luk, paprika, mrkva ili krastavac“, kaže ovaj inovator i dodaje da nije stao samo na tome.

 

Zanimalo ga je i kako će se ovčiji kajmak ponašati u kontaktu sa voćem! „Kad smo ubacili malo jabuke, to je bio fantastičan kajmak. Zatim smo isprobali okus kajmaka sa kruškom i divljom jagodom. Eto, na osnovu te jedne inovacije, u zadruzi iz Bugojna, sa kojom sarađujem, napravićemo jednu širu lepezu proizvoda, kojima će baza biti ovčiji kajmak“, kaže Sanel. 

Na kraju, kada svi okusi izađu na tržište, moći će se nabaviti pod nazivom: „Visoko-energetski artikl, ovčiji kajmak“. Sanel još nije išao na sajmove inovacija, a priznanje patenta stiglo je u nevrijeme. „Sada se ne muzu ovce, ovo je ustvari vrijeme kada nema ovčijeg mlijeka kod seljaka, ali evo, krajem aprila, početkom maja, ponovo će ga biti. Tada ću ja organizovati otkup mlijeka i praviti to što trebam praviti“, kaže ovaj inovator. Tako će u tom lancu proizvodnje svi biti zadovoljni, ‘i vuk sit i ovce na broju’. 

A šta radi kajmak u bijelom boru? 

„Ovi naši krajevi oko Bugojna, poznati su po bijelom boru. Ovdje su lovišta u kojima je lovio Tito sa svojim saradnicima“, kaže Sanel, a ja se prisjećam fotografije napravljene, negdje u tim lovištima, na kojoj mrtav leži medvjed, a Tito stoji ponosno pored trofeja, sa nogom na njegovim leđima. Dakle, riječ je o istorijskim bijelim borovima oko Bugojna.

 

„Razgovarao sam sa drugim kolegama iz struke i zaključili smo da je previše proizvoda danas zapakovano u plastiku, a da je ona štetna po zdravlje, to svi znamo. Najlon, polietilen… nije dolazilo u obzir da ovako zdrav, domaći proizvod, zapakujemo u nešto vještačko. Prirodan proizvod, bez konzervansa, morao je da dobije prirodnu ambalažu. I, sjetili smo se grane bijelog bora“, kaže Sanel, pokazujući mi pakovanja ovčijeg kajmaka od 50 i 100 grama. 

Plastična folija je izvana, preko drveta, bez ikakvog doticaja sa kajmakom. Kajmak je unutra, u izdubljenoj grani bijelog bora. Sve arome bijelog bora imaju ljekovita svojstva, a njegove smole dezinficirajuća. „To je taj prirodni ‘konzervans’ koji bijeli bor daje našem proizvodu“, kaže Sanel. „I tako ste odlučili da uništite bijeli bor oko Bugojna?“ kažem. „Neće stradati bijeli bor. Kad se planski siječe bijeli bor, grane bora ostaju na zemlji da trunu. Mi ćemo našoj državi, pametnoj, ponuditi da nam proda te grane. Tako na neki način uspostavljamo ekološki red u šumi. Grane neće propadati, a država će dobiti za te resurse novac, na koji prije nije mogla računati“, kaže bugojanski inovator.

Otkriva, da se njegov proizvod, za sada prodaje samo u Bugojnu, u malim količinima, ali ja sam ga pronašla i na Ilidži kod Sarajeva u jednoj prodavnici zdrave hrane. I, da, probala sam. Fantastičan je. Zdravo, a naše. Prirodno, a naše. Samo, za cijenu – ne pitajte!

Autorka: Ljiljana Pirolić