Početna stranica

Milobran Ćosović iz bijeljinskog naselja Gojsovac tražio je početkom devedesetih godina od tadašnjih vlasti u Sarajevu da mu izdaju odoborenje za nabavku atomske bombe. “Bilo je to godinu dana prije rata, uredno sam poslao zahtjev vlastima u Sarajevu da mi izdaju odobrenje da nabavim atomsku bombu koja za mene predstavlja simbol ogromne moći. I nabavio bih je da su mi to odobrili, ali nisu”, priča Milobran.

bomba 
 
Ovaj vitalni šezdesetšestogodišnjak kaže da se toga dosjetio da bi ismijao tadašnje vlasti, jer mu nije bilo do rata.  Ćosović, koji za sebe kaže da je u bivšoj Jugoslaviji bio jedan od najpoznatijih trgovačkih putnika, tvrdi i da je natrposječno inteligentan, odnosno da je „najmanje tri stotine godina ispred ove civilizacije“.  “Ja sam 1983. godine bio milioner, što mogu i dokazati. Sve sam zaradio poštenim radom, ali su te pare propale. Ipak, mnogo toga sam prošao, upoznao razne ljude, pročitao puno knjiga. Bio sam najbolji trgovački putnik 11 godina”, priča on.  Prodavao je, kaže, knjige, posteljinu, kozmetiku i sve što je moglo da se proda. “Nije bilo robe koju nisam mogao da prodam. Čak sam jednom prodao dva šlepera klikera, što drugi nisu mogli ni da zamisle. Znao sam kupiti robu u bijeljinskoj Robnoj kući i prodati je odmah ispred objekta po duplo većoj cijeni”, prisjeća se Ćosović. On navodi da ima fotografsko pamćenje i ogroman kapacitet memorije. U stanju je da računa bolje i preciznije od bilo kakvog digitrona. Bez greške može da pomnoži više cifara i da, osim dobijenog pravog rezultata, isto tako tačno izdiktira pomnožene brojeve kada se čitaju unazad.  Prema njegovim riječima, može da vozi automobil zavezanih očiju od Bijeljine čak do ulaza u Beograd i to samo zahvaljujući instiktu koji ga nepogrešivo vodi. Ćosović za sebe kaže da posjeduje pravu bioenergiju, zbog čega nikada nema mira, nego je stalno u pokretu, putuje i “druži se s ljudima”. Normalno spava tri-četiri sata samo kada se napije, jer mu jedino tada mozak miruje.  “Kada se probudim ne osjećam posljedice alkohola, već se osjećam preporođeno. Nema mamurluka, pa ja čak ni ne znam kako izgleda biti mamuran“, pojašnjava Milobran, koji vodi porijeklo sa Romanije. Posjeduje i najveću kolekciju pečata, ni sam ne zna koliko ih ima. Svi pečati su iz vremena kada je bio aktivan privatni preduzetnik, odnosno iz perioda od 1991. do 1994 godine. U vrijeme kada se bavio trgovinom na veliko i malo imao je šest radnji u Drvaru, odakle mu je supruga, i tri u Bijeljini. Ćosovićevo preduzeće se zvalo „Ekstra Avanti“ ili, kako on to u stihu kaže, “propašće zabušanti”.  “Bile su to trgovine mješovitom robom i sve je bilo dobro dok me nisu opljačkali. Na meti lopova sam bio četiri puta. U Drvaru mi je ukradena roba iz kamiona u vrijednosti 10.000 KM, a među tom robom bilo je samo devet hiljada kutija cigareta“, rekao je Ćosović, koji žali za bivšom Jugom koja je, kaže, “od Jugoslavije postala tugoslavija”.  Milobran se nikada nije bavio poljoprivredom niti nekim teškim radom, jer “čuva leđa“, ali zato nema vozila na ovom svijetu koje nije u stanju da popravi.  “Mogu da podignem 100 kilograma kao hemijsku olovku. Ja sam fenomen”, završava priču o sebi Milobran. Milobran Ćosović živi u naselju Gojsovac, koje se nalazi nedaleko od puta Bijeljina – Rača, sa suprugom Slavicom, sinom, snahom i trogodišnjom unukom. Supruga Slavica je ispričala da njen Milobran za ručak jede po kilogram sudžuka i pije po dva litra piva, te da je jednom za opkladu pojeo čak kilogram slanine i to bez hljeba.
 
U budućnosti Milobran planira da napiše knjigu “Tragedija” u kojoj bi opisao svoj život, a kada bi znao da će sa sadašnjim pamćenjem živjeti još 10 godina osnovao bi i stranku “Pravda”.