Početna stranica

 šljive za sušenje    

nutritivna svojstva šljiva

sušenje šipka,borovnice, bazga, brusnice,mahuna,gljiva,začinskog bilja

jabuke i kruške za sušenje

 

Zadnjih se godina sušenje voća u nas gotovo zapustilo, jer su ga potisnuli drugi, bolji načini spremanja u hladnim smočnicama u kojima se neke vrste voća mogu sačuvati do ranog proljeća.
susenje1Sušiti se mogu samo najbolji plodovi voća i to one vrste koje su otporne na hladnoću. Ali kako iskoristiti mnoge dobre vrste, npr. razne jesenske jabuke, trešnje i slično voće, zatim voće koje su oštetili nametnici, ili natučeno voće! Sušenje bi svakako trebalo da ima prednost pred namakanjem i kuhanjem u rakiji.

Suše se jabuke, kruške, šljive, marelice, trešnje, smokve, ribizli, borovnice i cvjetovi bazge za čaj.

susenje2Od povrća suše se samo mahune a u prehrambenoj industriji krumpir, cikla, poriluk i drugo povrće. Vrlo su ukusne.i prikladne za upotrebu suhe gljive.
Vrlo se često za domaću upotrebu prodaju sušeni razni začini, ljekovito bilje i sjemenke. Sušenjem se u voću sačuvaju aromatične tvari, voćne kiseline, mineralne tvari, šećer i nešto vitamina. Sušenjem se izgubi 80% vode i tako se smanji volumen za 80-90%. Time se spriječi razvijanje i razmnožavanje štetnih bakterija, posebno gljivica plijesni i gnjiljenja. Prskano voće treba u komadu dobro oprati prije sušenja. Pogrešno je mišljenje da se sušiti može i loše voće tj. nezrelo, crvljivo i nagnjilo. Što je voće kvalitetnije, bolje će se sačuvati, bit će mu veća hranjiva vrijednost i bolji okus.

susenje3Suši se na odgovarajućoj temperaturi, koja se kreće od 45-75 °C (318-348 K). Ako je temperatura niža i nestalna, sušenje traje predugo i voće napadne plijesan i gnjiljenje. Sušenje počinje na nižoj temperaturi; izuzetak je voće s košticama (npr. šljive) koje na visokoj temperaturi ispuca.
Za sušenje su najprikladnije drvene rešetke ili okviri s razapetim mrežama od nerđajuće žice, a manje je otporna napeta tanka i rijetka tkanina.
Rešetke postavimo jednu pored druge, ako sušimo na zraku, a jednu na drugu, ako sušimo na ploči štednjaka, u pećnici, u peći ili sušionici.
Voće se vrlo lijepo osuši ako ga nanižemo na konac, koji napnemo na zračnom mjestu ili uz toplu peć.

Za vrijeme sušenja voće zaštitimo od muha i drugih zagađivača.
Pri sušenju većih količina voća treba paziti i na njegovu boju. Zato narezano voće (jabuke, kruške) namačemo u slanoj vodi (2%). Još je bolja 0,05% otopina sumporne kiseline (najprikladniji je kalijev metabisulfat).
Koristi se i 2% limunska kiselina. Sva ta sredstva utječu na djelovanje enzima, koji mijenjaju boju voća. Miris po sumporu nestane kuhanjem.

Sušenje u pećnici ili na štednjaku

U pećnici ili na štednjaku složimo rešetke jednu na drugu.
Rešetke premještamo tako da nisu uvijek iste izložene višoj temperaturi te voće više puta promiješamo ili okrenemo.
Za sušenje na umjetnoj toplini prikladan je električni štednjak i obična krušna peć u kojoj se pekao kruh.
Veće količine voća sušimo u bezdimnim sušionicama, ponegdje i u električnim.

Sušenje na suncu ili zraku

Voće rasprostremo na rešetku i izložimo ga suncu da što prije ispari voda, zatim nastavimo sušiti u hladu, najbolje na vjetru i propuhu (ispod velikih nadstrešnica, u otvorenim trijemovima ili sjenicama).
Ako je loše vrijeme, sušenje na zraku treba prekinuti te nastaviti na umjetnoj toplini, da voće ne bi počelo plijesniti.
Voće je dovoljno suho ako je svaki plod elastičan i savitljiv. Ako ga prerežemo, iznutra je suh, bez vodenih kapljica. Suho voće čuvamo u vrećama od rijetkog platna. Još su bolje metalne kutije ili omoti od celofana, jer je voće u njima zaštićeno od prašine i zagađivača. Povremeno voće treba pregledati. Svako voće koje je na vlažnom zraku upilo vlagu ponovo se suši da se ne uplijesni.
Suho voće upotrijebimo sirovo ili kuhano. Uvijek ga treba oprati. Prije kuhanja oprano voće namočimo, ostavimo stajati preko noći a zatim ga u istoj vodi skuhamo.