Početna stranica

Potpune privatnosti na internetu nema: ovisno o tome koliko ste pažljivi, možete samo djelomično ublažiti štetu i sačuvati barem dio svojih privatnih podataka od tuđih očiju.

internet

Otvorite web preglednik. Upišite neku riječ u tražilicu.

Otvorite neku web stranicu. Svaka od tih radnji, vjerovali ili ne, odaje neke informacije o vama, iako vas nitko nije pitao za ime i prezime. Stvari postaju još puno gore kad se ulogirate na neki internetski servis, kao što je Facebook ili MySpace, samim tim činom pristajete na prilično dug popis informacija koje ti servisi mogu od vas sakupljati i koristiti u svrhe oglašavanja, internih statistika ili nečeg trećeg. Ako niste poduzeli određene korake da sačuvate svoju privatnost, tvrtke kao što je Google znaju tko ste, odakle se spajate na internet, koje stranice volite posjećivati, koji su vaši društveni kontakti, što kupujute na internetu i tome slično.

Odmah ćemo vam reći loše vijesti: nema načina, osim ako ne poduzmete neke ekstremne mjere, da posve sačuvate svoju privatnost na internetu. No možete barem umanjiti količinu privatnih podataka koje rasipate surfajući webom.

Tko sve zna nešto o nama?

Kao prvo, većina web stranica koje posjećujete može na vašem računalu ostaviti cookie, malenu datoteku pomoću koje može pratiti koliko često posjećujete određenu stranicu ili kamo ste s nje otišli. Podršku za cookieje možete ugasiti u svakom web pregledniku, ali onda vam pola interneta neće raditi. Dakle, tu ne možete puno učiniti, osim izbjegavati pojedine stranice koje su poznate po agresivnoj upotrebi cookieja.

Slično vrijedi i za pretraživače, koji mogu pratiti vašu IP adresu (slijed od maksimalnih 12 znamenki koji jednoznačno određuje vaše računalo na internetu), vrijeme pretraživanja, ključne riječi koje ste koristili i tome slično.

Stvari postaju ozbiljnije kada počnete aktivnije unositi podatke o sebi. Primjerice, društvena mreža Facebook zahtijeva od korisnika da napišu svoje pravo ime i prezime. Slike, poruke i ostale podatke koje ostavljate na društvenim mrežama i drugim servisima često je moguće pronaći običnim pretraživanjem Googlea.

Čak ni vaša e-pošta nije sigurna, u određenim slučajevima ponuđač internetskih usluga možda će vaše podatke dati nekom tijelu vlasti (naravno, ovo ovisi u kojoj državi se nalazite vi i servis e-pošte koji koristite). Slično vrijedi i za razne druge podatke za koje možda smatrate da su privatni: naprimjer, prilikom otvaranja web domene od vas će se tražiti vaši stvarni podaci, uključujući ime, prezime i adresu, koji će (ako posebno ne zatražite i ne platite privatnost) biti posve javni i dostupni svima na raznoraznim whois servisima.

Na kraju, tu je i najozbiljnija prijetnja za privatnost, a to su raznorazni virusi i drugi zloćudni programi koji mogu ukrasti vaše šifre, brojeve kreditnih kartica i druge osjetljive informacije i poslati ih na udaljenu adresu.

Kako se zaštititi?

Krenut ćemo od nekoliko osnovnih pravila, pa ćemo prijeći na konkretne primjere. Kao prvo, izbjegavajte ostavljanje svojih osobnih podataka ako to nije apsolutno nužno. Ako negdje ostavljate osobne podatke, uvijek koristite lozinku različitu od one koju koristite na manje važnim web servisima, neka ta lozinka ne bude neka jednostavna riječ, nego bi trebala sadržavati besmislen niz slova i brojeva.

Potpisnik ovih redaka ima sustav lozinki gdje za važnije servise koristi nekoliko lozinki koje je gotovo nemoguće pogoditi, a za one manje bitne kombinaciju nekoliko kratica koje samo njemu nešto znače te niza brojeva.

Koristite antivirusne programe te najnovije verzije web preglednika (naša preporuka je Firefox, no novije verzije svih web preglednika imaju solidnu zaštitu od zloćudnih stranica) i izbjegavajte sumnjive stranice, pogotovo one koje nude besplatni softver ili materijale za odrasle. Korištenje firewalla i anti-spyware softvera također je preporučljivo.

Ako se baš morate registrirati na neki sumnjivi servis, ili neki koji vam nije od posebne važnosti, koristite jednokratne e-mail adrese koje služe samo za registraciju te će vas zaštititi od spama. Jedan takav servis je Mailinator.

Na društvenim mrežama i ostalim servisima za razmjenu poruka, slika ili drugih podataka nikad ne ostavljajte podatke za koje ne želite da ih netko drugi vidi. Primjerice, postavite li neku sliku na Facebook, taj servis je ima pravo koristiti u svoje svrhe, a da vas ništa naknadno ne mora pitati.

Srećom, danas velike kompanije kao što su Google i Facebook moraju paziti na privatnost korisnika, pa se valja dobro upoznati s takvim servisima i vidjeti koje su vam opcije na raspolaganju. Dobar primjer je Facebook, koji vam omogućuje iznimno detaljno podešavanje sigurnosnih opcija, kao i onih vezanih uz privatnost. Korisnici ih često zanemaruju, pa ostavljaju svoj profil otvoren, možda ni ne znajući da svaki od 160 milijuna korisnika Facebooka može vidjeti njihove podatke. 

Otvorite Facebook te kliknite na Settings – Privacy – Manage. Pod Profile možete točno odrediti tko može pristupiti kojem dijelu vaših podataka. Želite li da to mogu samo vaši prijatelji, postavite sve opcije na Only Friends. Klikom na Customize možete puno preciznije odrediti tko može pristupiti čemu, pa tako možete zabraniti pristup samo pojedinim korisnicima. Jednako detaljno možete postaviti opcije vezane za pretraživanje, sve svoje aktivnosti na News Feedu i Wallu te svakoj pojedinoj aplikaciji kojoj ste dopustili pristup svom Facebook profilu.

Valja imati na umu da sve te opcije štite vašu privatnost od drugih korisnika, ali ne i od samog Facebooka. Ako ste zabrinuti zbog toga, pažljivo pročitajte (znamo, dosadno je, ali nema drugog načina) uvjete korištenja (eng. Terms of Use). Na kraju, jedini način da se potpuno zaštitite jest da jednostavno ne koristite Facebook, a to vrijedi i za sve druge online servise.

Imajte na umu da mnogi online servisi dopuštaju promjenu postavki vezanu uz privatnost, a te postavke nisu same po sebi naklonjene vama. Stoga, za svaku online aplikaciju koju koristite – primjeri su Gmail, MySpace – dobro pogledajte koje opcije vezane uz privatnost možete promijeniti u postavkama.

Ako uložite dovoljno truda i vremena, možete gotovo potpuno zaštititi svoju privatnost, no detaljna objašnjenja kako to učiniti prelaze okvire ovog teksta. Te se aktivnosti svode na anonimizaciju uz korištenje softvera kao što je Tor, koji onemogućuje praćenje vaše stvarne lokacije te stranica koje ste posjećivali u prošlosti. Zatim, tu je enkripcija, možete šifrirati svoju komunikaciju e-mailom, ali i druge oblike online aktivnosti, kao što je razmjena datoteka putem P2P protokola ili instant dopisivanje. Na kraju, tu su i posebne verzije raznih online i desktop aplikacija koje garantiraju privatnost. Primjeri su internetski pretraživač Ixquick, ili servis za slanje e-pošte Hushmail.

Bitka za vašu online privatnost, čak ni uz vrlo ekstremne mjere, nikad neće biti posve dobivena, no bitno je da znate koje informacije ostavljate te da znate što možete poduzeti u vezi s tim. Koliko ćete truda uložiti u zaštitu svoje privatnosti, na kraju, ipak ostaje samo na vama.