• Početna stranica

  • Uvijek me iznova fascinira kako mala promjena u riječima koje koristimo, bez obzira radi li se o razgovoru s drugima ili o govoru u našoj glavi, može dovesti do ogromne promjene u načinu na koji živimo i kako se osjećamo. Pogledajmo na primjeru kako to izgleda sa 2 dosta česta izraza : “ne mogu” i “moram”.

    Koliko ste puta sami sebi ili drugima jučer rekli “ne mogu”? Ne mogu to reći šefu/kupcu! Ne mogu prodati ovu robu! Ne mogu si to priuštiti! Ne mogu živjeti kako želim! Izraz “ne mogu” djeluje na nas kroz dva načina : emotivno i restriktivno. Ponovite u sebi jednu od “ne mogu” rečenica koju govorite sebi ili drugima. Koji vam se osjećaj javlja dok to izgovarate? U većini ljudi se javlja osjećaj bespomoćnosti, apatije, tuge, a kod nekih ljutnja ili strah. “Ne mogu” djeluje vrlo emotivno na nas, stvarajući uglavnom negativne emocije. Što više govorimo “ne mogu”, to smo više u takvim emocijama.

    Drugi efekt je restriktivan. U trenutku kada izgovorite “ne mogu” vaš mozak prestaje s radom. Nema više nikakve potrebe razmišljati o toj temi. Odričete se mogućnosti razmišljanja o mogućim rješenjima te situacije. Ulazite u fatalistički mod u kojem su situacije i ljudi takvi kakvi jesu, a vi nemate nikakvog izbora. Ne možete vi tu ništa. Kako ste tom rečenicom dali mozgu nalog da više ne razmišlja o toj temi, vjerojatno da će vam se vaše proročanstvo i ispuniti : situacija i ljudi će ostati takvi kakvi jesu.

    Kako napraviti promjenu? Vrlo jednostavno – svaki puta kada izgovorite ili se spremate izgovoriti “ne mogu” pretvorite ga u pitanje “KAKO MOGU?” Kako to mogu reći šefu/kupcu? Kako mogu prodati ovu robu? Kako si to mogu priuštiti? Kako mogu živjeti kako želim? Što se događa na emotivnom i restriktivnom aspektu kada napravimo ovu promjenu?

    Krenimo od emocija – koje su emocije javljaju nakon ovih rečenica? Naš se mozak aktivira i počinje se usmjeravati na rješenja. U tom trenutku osjećamo više optimizma, poleta i entuzijazma. Osjećamo kako imamo utjecaja na situaciju! S druge strane, nestaje restrikcija u našem mozgu i razmišljanju. Postojemo kreativni. Počinjemo kreirati nove i nove ideje i mogućnosti kako nešto napraviti ili riješiti. Kako ono što je u fokusu raste, tako što više razmišljamo o rješenjima, više ćemo ih kreirati! Što više ideja kreiramo, to sami sebi dajemo veću mogućnost izbora! Više nismo fatalističke žrtve situacije, već postajemo kreatori naše stvarnosti. Mala promjena u riječima- velika promjena u životu!

    Obožavam putovanja. Kao i većina ljudi koje znam, od kojih većina ne putuje i često osjećam njihovu zavist kada se vratim s nekog puta. Razlika između mene i njih? U “ne mogu”! Ne mogu otputovati na Bali! Nemam novaca, nema tko čuvati dijete, ne mogu dobiti slobodne dane, ne mogu….! Kada krenem postavljati konkretna pitanja o njihovim željama za putovanjima, dobivam samo zbunjene poglede. Nitko od njih nije istraživao mogućnosti : kakve su cijene po različitim agencijama/internetu, u koje doba godine je najpovoljnije, kakav je raspon cijena smještaja, kako se to može izfinancirati – rate ili mogu svaki mjesec odvajati unaprijed određenu količinu novca, kako bi mogli dobiti slobodne dane u firmi za to putovanje i mnoga druga. Zašto to ne znaju? Zato jer je mnogo lakše reći “ne mogu” i time odustati od bilo kakve aktivnosti prema ostvarenju svojih želja. Kako kažu Englezi “When there is a will, there is a way!”. Pitanje “kako mogu?” otvara nam te nove puteve.