Ovim našim harambašama Bože nemoj opraštati – jer jako dobro znaju što čine.

OPST BiH

Što će se desiti sa Bosnom i Hercegovinom?

Hoće li konačno na red doći ustavne promjene i to takvog obima, koje će ovu Daytonsku definitivno pokopati?

Nije li pruđanska trojka na tom i takvom putu?

Odmah mogu reći da mislim, da nije. Prije svega Čović Tihić i Dodik ne mogu dogovoriti ništa što izlazi iz okvira Daytonskog sporazuma. I sasvim je pogrešno tumačiti da Međunarodna zajednica podupire ustavne promjene koje kao zagovaraju i dogovaraju spomenute bosanske i hercegovačke harambaše.

Sasvim je jasno da Amerika, EU i drugi relevantni svjetski čimbenici podupiru „svaki“ dogovor političara u BiH. Međutim, zar se ovaj cirkus kojim upravljaju Čović Tihić i Dodik, može nazvati nekakvim dogovorom. Nije dobro da se ponavljam, ali očito moram jer neki u ovoj državi ne znaju gdje im je glava, a gdje guzica. ČOVIĆ. TIHIĆ I DODIK NE MOGU DOGOVORITI NIKAKVE USTAVNE PROMJENE. Pogotovo ne, ako misle amandmanima mijenjati ono što je krvlju stvoreno. I što je zločinom nametnuto. A međunarodna zajednica neće sigurno biti dio ovog cirkusa.
Ustavne promjene u BiH su moguće jedino „Daytonom 2“. Dakle nekom novom međunarodnom konferencijom, uz snažno sudjelovanje i posredovanje međunarodne zajednice. Prema tome „živio Prud, Prud je mrtav“. Nije li to potvrđeno u Mostaru kada je Dodik i napustio pregovore dajući ultimatum „federalcima“. Dodikov čin je bio samo pitanje vremena. Da to nije uradio Dodik, uradio bi Tihić. Čović sigurno ne bi, jer on je zadovoljan sa svojom „Eranijom“ ma kakva bila.

Hajde i da harambaše nešto i mogu dogovoriti. Postavlja se pitanje što mi u Posavini tu možemo dobiti a što izgubiti? Dodik čvrsto stoji na stavovima da je Republika Srpska nedodirljiva. Čović ga očito maksimalno podržava. Jer kada je Dodiku bilo priopćeno da je dobio čestitku od SIPA-e, najuznemirenija osoba u BiH u tom trenutku je bio sam Dodik. Kako i ne bi, o glavi mu se radi. A istovremeno najtužnija osoba u BiH je bio Dragan Čović koji nije krio emocije kojima je pokazivao kako suosjeća sa Dodikom. Što to treba da znači? Pa upravo to, da je Čoviću Dodik jedina uzdanica u glavni suigrač u razbijanju BiH. Međusobno se podržavajući, poručuju samo jedno. Svakom njegovo 1/1, pa kudgod koji mili moji.

Dakle kako stvari stoje, takvi dogovori bi mogli polučiti samo jedno. A to je, nikakvo dobro Hrvatima u Posavini, ili još gore svugdje u Bosni. Hrvati bi najvjerojatnije izgubili i one dvije enklavice u Posavini. Pa čak i da ih ne izgube, zar bi i to bilo konačno pravedno rješenje. Što je sa cijelom Bosanskom Posavinom koja je neupitno ponajviše hrvatska? Otkuda Čoviću pravo da se odriče naših stoljetnih ognjišta, koja su uvijek bila naša? Zašto Čović ne postavi pitanje povratka Bosanske Posavine Hrvatima? Što nam uopće vrijede ustavne promjene kojim bi zločin, genocid i otimačinu proglasili legalnim.

Sreća naša pa u BiH nisu svi veslo sisali. Jer da jesu, Posavci bi izgubili i ovo što imaju. A Čović ne može imati mandat da poklanja hrvatsku posavsku zemlju kao tuđu prćiju. Posavci su do sada previše izgubili i bez pravednog rješenja posavskog pitanja nikakve harambaše i nikakvi bakrači neće od kusura praviti veresiju. A međunarodna zajednica sebi neće dozvoliti luksuz da im osvjedočeni kriminalci posluže kao primjer kako se u BiH dogovaraju ustavne promjene.

A ovim našim harambašama Bože nemoj opraštati – jer jako dobro znaju što čine.

Dean Rant
Piše: Dean Rant