5 do dvanaest 

….Oni svi koji su za jedinstvo, oni svi koji se ovoga trenutka plaše, vjerujte, strah će prestati onoga trenutka kada izađemo jer

očito da smo prepušteni sami sebi…. 

Kada dijete pravi prve korake, nemoguće je ne primjetiti strah u njegovim očima i grč u njegovom tijelu pred puštanje roditeljskih ruku i polasku u novi život. Sa prvim korakom strah u očima poprima drugi odsjaj i one postaju veće, razdraganije i još usplahirenije. Osmjeh polako počinje da se migulji i svaki slijedeći korak predstavlja jednu novu avanturu koju dječiji organizam sigurno još dugo vremena prerađuje kroz buđenje u noćne sate. Helem, hodanje sostvenim nogama je prirodna stvar i ponavlja se svakodnevno. Dječija volja, ustrajnost, naivnost i upornost su upravo ključni elementi da bi se napravio prvi korak. Prvi korak je bitan…i bolan. Prvi korak je pun straha ali strah prestaje onog trenutka kada se osjeti slast iskoraka i drugačije perspektive, novog osjećaja za prostor i sopstvenog priznanja sebe kao uspješnog kreatora nove situacije. Baš kao što su bebe izazvane da naprave prvi korak tako smo i mi i naša generacija izazvani da napravimo iskorak u novu realnost. Jedan novi korak praćen strahom koji će nam dati sasvim novu perspektivu naših života i našeg poimanja u svijetu punom korupcije, punom mržnje, omalovažavanja i podeštavanja. Onog trenutka kada mi ustanemo i izađemo shvatićemo da biti prepušten sam sebi nosi izazov za iskorakom koji nam daje nove spoznaju i nove vidike. U Bosni su ljudi uvijek bili prepušteni sami sebi i nije im strano da se bore za sebe i sopstvenu egzistenciju. Ovaj put je potrebno uraditi iskorak i shvatiti da smo mi nosioci OVOG procesa. Otvara se novi proces u historiji čovječanstva a samim tim i novi proces u našoj historiji i u našem životu. Ovaj novi proces će dominirati našim životima u slijedećem vijeku. Ovo je naš proces, ispred nas su naši dani i mi ih trebamo ispunjavati. Samo ako ustanemo i izađemo. Ja sam ubjeđen mi ćemo USTATI.