Početna stranica    

Disk-kočnice su manje sklone pregrijavanju nego bubanj-kočnice.

Kočni disk je izvan kotača i u zračnom toku i stoga brže predaje toplinu. Upravo zato svi novi automobili imaju disk-kočnice bar na prednjim kotačima.

Rad disk-kočnice može se usporediti s radom jednostavne kočnice na biciklu, gdje se pri kočenju gibljiva kliješta gumenim kočnim oblogama taru uz naplatak. I disk-kočnica automobila ima dvije klizne pločice, ali one ne djeluju neposredno na kotač nego na kovinski kolut koji se okreće zajedno s kotačem.

AS009

Pri kočenju, kočne pločice pritisnu na kolut ravnomjernu s obiju strana. Međutim, bubanj-kočnica ima jednu prednost ispred disk-kočnice: može se tako napraviti da se pri kočenju automatski pojača učinak kočenja, a da se pri tome ne mora primijeniti velika snaga na papučici. Kod disk-kočnica to se ne može. Zato u svim većim automobilima disk-kočnice imaju dodatni servoojačivač snage kočenja.
Hidraulika pomaže vozaču
Nekada su žičane pletenice (sajle) ili polužje prenosili pritisak vozačeve noge na papučicu kočnice do samih kočnica.

AS011

Tada je bilo teško i nepouzdano podešavanje jednakih sila kočenja na svim kotačima. Tako se vrlo brzo prešlo na hidraulični prijenos sile s papučice na kočnice. Tekućine se naime ne mogu stlačiti, a svaki vanjski tlak jednakomjerno prenose na sve strane. Ako pomoću klipa na jednoj strani hidrauličnog kočničkog uređaja uzrokujemo tlak, tekućina će prenijeti tlak na klip na drugom kraju uređaja, koji se pomakne i uključi kočnicu.

Ako je drugi klip veće površine nego prvi, sila se povećava. Sila na drugom klipu je onoliko puta veća koliko je puta njegova površina veća od površine prvog klipa. Međutim, po fizikalnim zakonima zato drugi klip prijeđe za toliko kraći put.


Na primjer: ako je površina drugog klipa tri puta veća od površine prvog klipa (koji stvara tlak), sila da drugom klipu se utrostručuje, ali zato drugi klip prijeđe samo trećinu prvog klipa. Mjerama kočnih cilindara i klipova može se točno odmjeriti sila kočenja.

U automobilima silu s papučice nožne kočnice prenosi tekućina, dok je u ručnoj kočnici, za koju nije potrebna takva točnost, ostao mehanički prijenos, obično užetom (sajlom). Pritisak na papučicu hidraulične kočnice djeluje na klip u glavnom kočnom cilindru. Klip pritišće na kočnu tekućinu koja preko kočnih cijevi prenosi tlak do cilindara za svaki pojedini kotač. Podni ventil u glavnom cilindru osigurava da i nakon oslobađanja papučice kočnice u cijevima ostane lagan pretlak koji sprečava ulaženje zraka.

AS012

Kad papučica kočnice miruje, glavni je kočni cilindar povezan s posudicom iz koje uvijek može dotjecati tekućina za kočenje. Zadaća te posudice je da nadoknadi manje količine tekućine ako ona negdje iscuri, a prije svega da osigura izjednačenje tlaka pri promjenama temperature. To znači da je potrebno povremeno pregledati razinu tekućine za kočenje u posudici za izjednačavanje.

Većina automobila ima dvokružne kočnice: dvije instalacije za kočenje, odvojene za svaki par kotača posebno ili na neki drugi način. Svaki kočnički krug ima svoj glavni cilindar. Dvokružni kočnički sistem osigurava dovoljnu silu kočenja, čak i kad jedan krug otkaže.
Tekućina za kočenje

Svu uređaji u hidrauličnom kočničkom sistemu moraju biti dobro zabrtvljeni i što je moguće izdržljiviji. Pri tome je važna i tekućina za kočenje, koja ne smije nagrizati prirodnu gumu od koje su pravljena kočna brtvila. Ulje, benzin, nafta ili mast nagrizaju prirodnu gumu i ne smiju ići u hidraulični kočnički uređaj.

Isto tako ni voda ni zrak ne smiju ući u tekućinu za kočenje. Tehnički standardi zahtijevaju da se tekućina za kočenje kemijski ne mijenja ni pri visokim temperaturama, da ima visoku točku vrenja i da ne nagriza kovinske i gumene dijelove uređaja za kočenje. Treba se pridržavati preporuke proizvođača automobila i upotrebljavati samo tekućinu za kočenje određene marke.
Kočenje čeljustima i bubnjevima
Bubanj-kočnica je sastavljena od bubnja od sivog lijeva i polukružnih čeljusti za kočenje. Bubanj je čvrsto spojen s kotačem i okreće se s njim.

Kad se ukoči bubanj, znači da se zaustavlja i okretanje kotača. Trenje, koje je potrebno za kočenje, uzrokuju s unutrašnje strane bubnja čeljusti kočnice smještene na nosaču kočnice. Nosač je čvrsto pričvršćen na vozilo. Na polukružnim čeljustima od čelika ili lake kovine su zakovane ili zalijepljene kočne obloge, izrađene od materijala otpornog prema trošenju i temperaturi.


Kod većine bubanj-kočnica su čeljusti na jednom kraju pričvršćene okretljivo, a na drugoj strani ih pri kočenju potisnik ili klip cilindra kotača (radnog cilindra) pritisnu uz bubanj.

U hidrauličnim se kočnicama čeljusti pritisnu uz bubanj djelovanjem cilindra kotača, u kojem su dva klipa ili samo jedan klip, a drugi zamjenjuje gibljivo ugrađen cilindar, koji pritisne drugu čeljust. Kad tlak popusti (papučica kočnice se vrati natrag), povratne opruge povuku čeljusti u prvobitni položaj, tako da se više ne dodiruju bubnja. Ako su obje čeljusti na istom svornjaku i prema tome imaju isto okretište, kočnica u smjeru vožnje ima po jednu potiskivanu i jednu odvlačenu čeljust. Takvu kočnicu nazivamo simplex.

U kočnici duplex svaka čeljust ima svoje okretište. Okretišta su jedno prema drugome, tako da su u smjeru vožnje dvije potiskivane čeljusti. To povećava silu kočenja. Potiskivanu čeljust naime moment trenja dodatno pritisne uz bubanj i tako pojačava silu kočenja, dok odvlačenu čeljust drži daleko od bubnja i smanjuje njezinu silu kočenja.