Početna stranica

Akumulator (kakav danas poznajemo) pronalazak je Francuza Gastona Plantea nastao još 1859. godine. No, iako su do tada već postojale različite vrste izvora struje, Plante se sijetio uroniti olovne elektrode u elektrolit (razrijeđenu kiselinu) stvorivši tako akumulator koji se mogao puniti.
Tako je još sredinom prošlog vijka nastala baterija kakvu, iako prilično izmijenjenu, koristimo i u današnjim automobilima.

 

 

Elektrode u akumulatoru su sačmasta olovna ploča (elementarno olovo sive boje, negativna elektroda) i rešetka s olovnim dioksidom (tamno smeđep ozitivna elektroda), dok je elektrolit razrijeđena sumporna kiselina (33% kiseline i 67% destilisane vode).
Na temelju razlike potencijala izmiješane dvije elektrode dolazi do toka struje.

Osnovni element akumulatora je članak (tzv. “čivija”) (dvije elektrode u elektrolitu međusobno odvojene pregradom) čiji je nazivni napon 2V i kojih ima više, a međusobno su spojeni serijski.

Tako su napravljeni akumulatori koji sa 6 članaka daju napon od 12V, no danas se koriste i oni od 6, pa i 24V. Kada se na akumulator priključi potrošač, elektrode od olovnog dioksida se nabijaju pozitivno, a one od elementarnog olova negativno.

 

Električna struja tada počinje teći s negativnih ploča preko strujnog kola kroz potrošač na pozitivne ploče i nazad u kiselinu.

Snaga za pogon oto-motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka.
Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila.
Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje.

 

Kako nastaje iskra za paljenje

 
Snaga za pogon oto-motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila. Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između elektroda, pri čemu ima oblik iskre.
-Drugi dijelovi uređaja za paljenje imaju zadatak da svjećicama u pojedinim cilindrima dovedu probojni napon u točno određenom trenutku paljenja. Da bi se stvorila iskra za paljenje, treba zadovoljiti neke zahtjeve: što je veći razmak između elektroda, to veći mora biti električni napon. Budući da iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu benzina i zraka, a intenzivnost iskre ovisi i o razmaku elektroda, on se obično propisuje na 0,7 milimetara.
-Napon na svjećici mora biti visok, najmanje 14.000 volti. Međutim, kako se prilično napon gubi, uređaj za paljenje mora osigurati napon od 30.000 volti. Napon električne instalacije koji je obično 12 volti, dakako nije dovoljan za paljenje. Zato se napon akumulatora mora u indukcijskom svitku više tisuća puta povećati i do svake svjećice mora biti doveden u pravom trenutku. Taj zadatak obavlja razvodnik paljenja, koji struju visokog napona prenosi po određenom redoslijedu na pojedine cilindre. Jedan od dijelova u razvodniku paljenja, mehanički prekidač (platine) pri tome sudjeluje zajedno s indukcijskim svitkom u dobivanju visokog napona.
-Kondenzator koji je povezan s prekidačem sprečava nastajanje štetnih iskri između platinskih kontakata prekidača.
Akumulator
Akumulator je spremnik električne energije, kojom opskrbljuje električni pokretač, svjetla, signalne uređaje i druge potrošače struje. Akumulator je sastavljen od više ćelija, od kojih svaka ima napon od 2 volta, koje su kovinskim letvama vezana jedna za drugu u serijsku vezu. Današnji automobilski akumulatori imaju šest ćelija odnosno napon od 12 volti. Svaka ćelija ima po jedan sklop pozitivnih i negativnih ploča koje stoje u razrjeđenoj sumpornoj kiselini (elektrolitu). Pozitivne ploče sadržavaju olovni oksid kao aktivnu tvar, a negativne lovnu pjenu. Kad se troši struja, kiselina elektrolita reagira s pločama, pri čemu se kemijska energija pretvara u električnu. Elektrode od olovnog oksida se nabijaju pozitivno dok se olovne elektrode nabijaju negativno. Električna struja teče s negativnih ploča po strujnom krugu kroz potrošače na pozitivne ploče i natrag u kiselinu. Kemijskom reakcijom se na površinu obiju elektroda izlučuje olovni sulfat. Pri tome se sumporna kiselina vezuje s pločama i elektrolit se pretvara u vodu. Akumulator se isprazni kad se aktivna tvar obiju elektroda posve pretvori u olovni sulfat. Pri punjenju akumulatora električnom strujom reakcija je upravo suprotna: olovni sulfat ploča se ponovo razgradi u olovnu spužvu i olovni oksid, a oslobodi se sumporna kiselina. Svaki akumulator traje od 2-4 godine. Nakon toga se više ne može puniti. Na pločama sa nahvata kora sulfata koji djeluje kao izolator. Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje generator električne struje sve vrijeme pomalo puni akumulator.

ODRZAVANJE RASPLINJACA (KARBURATORA)

Što sve spada u redovito održavanje

 
U rasplinjaču se u odgovarajućem omjeru pomiješaju zrak i benzin, koji se zatim u cilindrima upale. Eksplozija koju izazove zapaljivanje te smjese, pokrene klip. O podešenosti i radu rasplinjača ovisi snaga motora i potrošnja benzina. Svi rasplinjači, bez obzira na vrstu, imaju neke svima zajedničke dijelove: kućište plovka, plovak i dotočnu igličastu mlaznicu, koja zajedno s plovkom osigurava potrebnu količinu benzina u rasplinjaču; mlaznice koje osiguravaju pravilno miješanje benzina i zraka; komoru za miješanje; zaklopku za stavljanje motora u rad, koja zajedno s uređajem za obogaćivanjem smjese pri hladnom paljenju osigurava da smjesa bude bogatija benzinom, i leptir (akcelerator) koji podešava količinu protoka smjese u motor.
Nečistoća u benzinu
Sve su manji problemi uslijed začepljivanja mlaznica u rasplinjaču. Na dnu kućišta plovka se nakuplja sve manje nečistoće, a ono što je ima, zadrže je već pročistači u spremniku za gorivo, u pumpi za benzin i na dotočnom otvoru u rasplinjaču. I zrak koji motor usisava mora biti pročišćen i bez čestica prašine koje uzrokuju veće trošenje gibljivih dijelova motora. Zato u radove oko održavanja rasplinjača prije svega spada čišćenje mlaznica i čišćenje pročistača zraka. Vrlo je jednostavno dosegnuti i pročistač zraka i pročistač benzina. Ako je pročistač vrlo začepljen ili oštećen, treba ga zamijeniti novim. Pažljivo skidajte poklopac rasplinjača, podižite ga polako i jednakomjerno, da kuglice učvršćene oprugama ili međudijelovi ne padnu u usisnu cijev. Većinu mlaznica u rasplinjaču možete odviti i očistiti, ali nikako ih nemojte odčepljivati žicom. Samo ako ih budete propuhivali zrakom, možete biti sigurni da nećete povećati promjere provrta u mlaznici, što znači da će i protok benzina kroz mlaznicu ostati jednak. Plovak skinite ako hoćete pregledati kako radi dotočni igličasti ventil. Igla mora prije svega glatko prolaziti i ne smije se zaglavljivati.
Plovak koji ne brtvi
Ako potresete plovak i pri tome čujete da u njemu zapljuskuje benzin, to je dokaz da plovak ispušta i da ga morate zamijeniti novim. Ako na rasplinjaču nema pročistača zraka, kroz usisnu cijev rasplinjača vidi se usisni razvodnik. Bilo što da padne u rasplinjač, usisat će se u motor, a to bi moglo uzrokovati znatnu štetu. Kod mnogih se automobila zaklopka za puštanje motora u rad zatvara i otvara dugmetom na ploči s instrumentima (čok). Međutim, sve je više automobila opremljenih automatskim uređajem za hladan start. Ali taj uređaj nije jednostavan za održavanje i podešavanje, i zato taj posao treba prepustiti stručnjaku. Rasplinjači se najčešće izrađuju od uštrcanog lijeva i prilično su meki i lomljivi. Tako možete brzo napraviti štetu ako ga nespretno održavate. Kad pričvršćujete dovodne cjevčice, možete oštetiti navoje. Preporuča se pri svakom ponovnom sastavljanju rasplinjača upotrebiti nova brtvila.

UZROCI SMETNJI PALJENJA

Redoslijed ispitivanja

 
Nacrtana shema će pomoći u traženju neispravnosti na sistemu paljenja. Najprije izvucite kabel (vodič) za paljenje koji povezuje indukcijski svitak i razvodnik iz središnje rupe kape razvodnika. Kabel uhvatite rukavicama ili krpom i kraj kabela približavajte neobojenom i nezarđalom dijelu motora ili karoserije (masa). Zatim okrenite ključ u glavnom prekidaču i pokrenite električni pokretač. Ako pri tome između kabla i mase preskače jaka iskra, dotle je sve u najboljem redu. Sljedeći stupanj je od razvodnika do svjećica. Sa svjećice skinite priključak, odvijte je i nakon što pregledate jesu li elektrode suhe i čiste, uvucite je u priključnicu. Zatim navoj svjećice pritisnite uz blok motora i opet okrenite ključ u glavnom prekidaču i pokrenite električni pokretač. Ako i tu preskače jaka iskra između elektroda, znači da je greška negdje drugdje. Ne preskače li iskra, greška može biti na razvodniku, kablovima za paljenje ili na svjećicama. Ne preskače li već pri prvom pokusu s kablom iskra s indukcijskog svitka, tražite grešku negdje oko indukcijskog svitka i prekidača. Žaruljom za ispitivanje ćete ispitati stiže li struja do indukcijskog svitka. Skinite žicu s priključka s oznakom 15 (+) i prikopčajte je na žicu žarulje za ispitivanje, a vrh žarulje pritisnite na kovinu (blok motora ili karoseriju). Kad uključite glavni prekidač, žarulja mora zasvijetliti. Ako se to ne dogodi, nešto nije uredu s glavnim prekidačem ili uređajem za paljenje. Ako kontrolna žarulja zasvijetli pri ovom pokusu, pregledajte i prekidač. Skinite kapu razvodnika, uključite 5. stupanj prijenosa i pogurajte automobil. (Ako se rotor u razvodniku pri tome ne okreće, neispravan je pogon razvodnika – posao za mehaničara).
Skinite rotor i automobil pogurajte još nekoliko metara. Čekić prekidača se pri tome mora pomicati (kontakti se prekidača moraju otvarati i zatvarati). Kad se čekić i nakovanj stisnu, uključite struju i odvijačem odmaknite čekić. Mora preskočiti iskra, što će također značiti da je sve u redu. Ako iskra ne preskoči, skinite žicu s priključka indukcijskog svitka s oznakom 1 (-) i s kontrolnom žaruljom povežite taj priključak i masu. Kad se uključi glavni prekidač, žarulja za ispitivanje mora zasvijetliti. Ako ne zasvijetli, otkazao je indukcijski svitak i morate kupiti novi.
Punjenje akumulatora
Ako alternator ne proizvodi dovoljno električne energije za punjenje akumulatora, mora se dopuniti. Sporim punjenjem, tj. Ne prejakim punjačem, nećete preopteretiti akumulator. Takvo punjenje traje više od 10 sati. Prije nego što uključite akumulator na punjač, pregledajte razinu elektrolita (kiseline) i ako je potrebno, dolijte destiliranu vodu. U toku punjenja morate odviti čepove na ćelijama, da bi eksplozivni plinovi koji nastaju pri punjenju, mogli izlaziti iz akumulatora. Zato ne treba za vrijeme punjenja akumulatora u blizini njega paliti vatru ni pušiti. U automobilima s alternatorom treba prije punjenja skinuti s priključaka oba kabela. Otprilike poslije deset sati isključite punjač i to još prije nego što skinete žabice s priključaka akumulatora. Tako ćete spriječiti kratak spoj. Noviji se punjači sami isključuju.

RAZVODNIK PALJENJA

Transformiranje napona
 
Akumulator daje napon od 12 volti, što nije ni izdaleka dovoljno da na svjećici stvori iskru potrebnu za paljenje smjese benzina i zraka. Zato niski napon treba transformirati u visoki, a to se događa u indukcijskom svitku. Svitak djeluje kao transformator. Struja koja teče kroz svitak, stvara silnice magnetskog polja; kad se magnetsko polje prekine, u svakom električnom vodiču koji se nalazi u tom magnetskom polju nastaje takozvani inducirani napon.
-Napon se može povećati dvama namotima od koji jedan ima znatno više navoja nego drugi. Indukcijski svitak se izrađuje od štapićaste željezne jezgre sastavljene od limenih listova (lamela). Oko jezgre ima 15.000 do 30.000 navoja sekundarnog (visokonaponskog) namota od tanke bakrene žice. Iznad sekundarnog je primarni (niskonaponski) namot, nekoliko stotina navoja od znatno deblje bakrene žice. Po jedan kraj obaju namota su spojeni i vode na priključak 1 indukcijskog svitka. Drugi kraj primarnog namota vodi na priključak broj 15, dok drugi kraj sekundarnog namota predočuje visokonaponski priključak 4 indukcijskog svitka.
-Kad se ključem uključi glavni prekidač, primarni namot se priključi na pozitivni pol akumulatora. Kad su zatvoreni kontakti mehaničkog prekidača u razvodniku paljenja, struja teče iz akumulatora na priključak 15 indukcijskog svitka, kroz primarni namot na priključak 1 i odatle na kontakte prekidača. Zbog struje u primarnom namotu, željezna jezgra postaje elektromagnet u kojem se stvara magnetsko polje. Kad se kontakti prekidača razmaknu, prekida se struja u primarnom namotu i magnetsko polje nestaje. Zato u sekundarnom namotu indukcijom nastaje vrlo visoki napon. Struja visokog napona iz sekundarnog namota dolazi preko razvodnika paljenja do svjećica u motoru.

RAZVODNIK PALJENJA

Ovako radi razvodnik
Razvodnik paljenja je mehanička veza između električnih dijelova uređaja za paljenje i motora. Prekidač prekida primarni strujni krug u onom trenutku kad u motoru treba da izazove paljenje. Razvodnik paljenja ima zadatak da visoki napon koji nastane u indukcijskom svirku razvede na svjećice po redoslijedu paljenja u pojedinim cilindrima.
-U kapi razvodnika je na vrhu smještena glavna elektroda oko koje ima onoliko nepokretnih elektroda koliko ima cilindara u motoru. Te elektrode se zovu i kontaktni segmenti. Na vratilu razvodnika je rotor razvodnika koji na vrhu ima elektrodu, razvodnu ruku. Glavna elektroda dobiva visoki napon od indukcijskog svitka, a razvodna ruka koja pri okretanju klizi po glavnoj elektrodi, dovodi visoki napon redom na nepokretne elektrode, s kojih vodiči visokog napona vode do svjećica.
-Budući da se dovođenje visokog napona s kape razvodnika na svjećice određuje redoslijedom paljenja određenog motora, prilikom skidanja vodiča visokog napona treba voditi računa da se prilikom ponovne montaže ne pobrka njihov redoslijed.
Mijenjanje trenutka paljenja
Izgaranje u motoru traje jednako dugo bez obzira na broj okreta. Tako u praznom hodu nastaje paljenje neposredno prije nego što klip u taktu kompresije dođe u gornju mrtvu točku; plinovi koji izgaraju imaju dovoljno vremena da dogore i potisnu klip prema dolje. Ako se povećava broj okreta motora, ima sve manje vremena za hod klipa gore i dolje, a tako i za izgaranje. Zato pri većem broju okreta treba trenutak paljenja pomaknuti naprijed, da se smjesa zapali malo prije nego što klip dođe u gornju mrtvu točku. Tako će biti dovoljno vremena za izgaranje smjese i kad se klip giba brže.
Ovako radi prekidač
Na vratilu razvodnika je brijeg prekidača. On ima toliko uzvišica koliko motor cilindara. Kad se motor okreće uzvišica podigne pokretni dio (čekić) prekidača od nepokretnog dijela (nakovnja); prekida primarni strujni krug; kad se uzvišica okrene, ponovno se primarni strujni krug zatvori. Na taj se način primarni strujni krug stalno prekida. Kad se prekida primarni strujni krug, i u primarnom se namotu indukcijskog svitka za kratko vrijeme inducira napon od nekoliko stotina volti. On bi pri razmicanju kontakata prekidača uzrokovao snažno iskrenje između njih, koje bi oštetilo kontakte. Kondenzator, vezan usporedno s prekidačem, preuzima na sebe taj indukcijski strujni udar i zaustavlja iskrenje na kontaktima prekidača. Za pravilan rad prekidača vrlo je važno da bude pravilan razmak između kontakata. Obično je između 0,3 i 0,5 mm. Točno podešavanje razmaka između kontakata određuje takozvani kut zatvaranja, označen kutnim stupnjevima. Kud zatvaranja kazuje za koliko stupnjeva se okrenulo koljenasto vratilo motora za vrijeme dok su kontakti bili u dodiru. Kod četverocilindričnih motora je kut zatvaranja oko 50 stupnjeva, a kod šesterocilindričnih oko 38 stupnjeva.